Erekcija je fiziološki proces koji je od ključne važnosti za normalnu reproduktivnu ulogu muškarca. Prilikom erekcije dolazi do povećanja i ukrućivanja muškog uda, što je nužno za ostvarivanje penetracije. Do erekcije dolazi uslijed seksualnog uzbuđenja ili podražaja, ali ponekad do nje može doći i van bilo kakvog seksualnog konteksta. Promjena veličine i tvrdoće uda tijekom erekcije vrlo je individualna te nema direktne povezanosti s njegovom veličinom u opuštenom stanju.
Neposredni uzrok nastanka erekcije je dotok veće količine krvi u corpora carvenosa i corpus spongiosum penisa uslijed parasimpatički uvjetovanog pojačanog otpuštanja dušikovog oksida iz lokalnog endotela krvnih žila. Vensko praženjenje spomenutih struktura je otežano kompresijom erigiranog tkiva, ali i pritiskom nekih zdjeličnih mišića (kao što su m. ischicavernosus i m. bulbospongiosus). Prestankom parasimpatičkog podražaja dolazi i do prestanka erekcije. Osim spomenutih neurogenih i vaskularnih uzročnika, za normalno odvijanje erekcije važni su i psihološki, kao i hormonalni i jatrogeni uzročnici.
Uzročnici rizika za erektilnu disfunkciju
U nekim je istraživanja pronađena veza između erektilne disfunkcije i većeg broja kardiovaskularnih incidenata, te preuranjene smrtnosti kod muškaraca.
Ukoliko erekcija izostaje u potpunosti ili nije dostatna bilo po svojoj snazi ili trajanju za adekvatni spolni odnos, tada se govori o erektilnoj disfunkciji. Ova pojava i nije toliko rijetka; naime, podaci govore da polovica muškaraca iznad 40. godine života ima više ili manje izraženu erektilnu disfunkciju. Uzročnici rizika za nastanak ovog poremećaja su nalik onima za nastanak kardiovaskularnih bolesti, tako da se erektilna disfunkcija smatra jednim od ranih znakova ateroskleroze.
Upravo je zbog toga kod muškaraca s erektilnom disfunkcijom opravdan probir na čimbenike rizika za kardiovaskularne bolesti poput arterijske hipertenzije, šećerne bolesti, hiperlipoproteinemije, debljine i pušenja, ali i njihovo adekvatno liječenje ili uklanjanje. Naime, u nekim je istraživanjima pronađena veza između erektilne disfunkcije i većeg broja kardiovaskularnih incidenata, te preuranjene smrtnosti kod muškaraca. Tako primjerice erektilna disfunkcija povećava relativni rizik za nastanak bilo kakvog kardiovaskularnog incidenta za 44%, infarkta miokarda za 62%, moždanog udara za 39%, dok je relativni rizik za smrtni ishod bio veći za 25% tijekom šestogodišnjeg praćenja.
S praktičnog stajališta, a imajući u vidu gore navedene podatke, može se reći da je vrlo korisno u svakodnevnoj praksi testirati muškarce starije od 40 godina kakav im je seksualni život, te na taj način rano otkriti i liječiti potencijalno vrlo opasne rizike po ukupno zdravlje. Navedeno se pogotovo odnosi na muškarce s nekim od uzročnika rizika (poput arterijske hipertenzije ili šećerne bolesti) ili pak kod pušača. Svakako je neophodno uraditi dodatnu obradu u smislu određivanja faktora rizika, ali i hormonskih pretraga (LH, FHS, ukupni testosteron, slobodni testosteron, estradiol, prolaktin, TSH) te eventualno dopler penilnih arterija ili elektroneurografiju. Test kojim se sveobuhvatno može ocijeniti erektilna funkcija jest injekcija alprostadila u kavernozna tijela, čime se dobiva adekvatan uvid u funkciju te izbjegava kompliciranija dijagnostička obrada.
