fbpx

Glukoza

Šifra CH41 Kategorija

Vrijeme izdavanja: 1 radni dan

Uzorkovanje: Vađenje krvi

3,00 KM

Opšte informacije 

Glukoza je najvažniji monosaharid u krvi. To je rezultat probave ugljikohidrata i jetrene konverzije glikogena u glukozu. Glukoza je nezamjenjiv dobavljač energije koji podržava ćelijsku aktivnost. Dva hormona koja direktno regulišu nivo glukoze u krvi su glukagon i insulin. Glukagon ubrzava pretvaranje glikogena u glukozu i na taj način uzrokuje povećanje šećera u krvi.

Inzulin povećava propusnost staničnih membrana za glukozu, transportuje glukozu u stanice (radi metabolizma), stimulira stvaranje glikogena i smanjuje koncentraciju glukoze u krvi. Ostali hormoni koji igraju važnu ulogu u metabolizmu glukoze su: ACTH , glukokortikoidi, adrenalin, tiroksin . Razgradnja glukoze se odvija kroz proces glikolize.

Metabolizam glukoze može se promijeniti kroz nekoliko mehanizama: nemogućnost beta stanica pankreasa da luče inzulin, smanjenje broja inzulinskih receptora, crijevna malapsorpcija glukoze, nemogućnost jetre da metabolizira glikogen, promjene u koncentraciji hormona uključenih u metabolizam glukoze 2;4-6 .

Dijabetes melitus je stanje definisano nivoom hiperglikemije koje stvara rizik od oštećenja mikrocirkulacije (retinopatija, nefropatija i neuropatija). Povezan je sa skraćenim životnim vijekom, značajnim morbiditetom zbog specifičnih mikrovaskularnih komplikacija, povećanim rizikom od makrovaskularnih komplikacija (koronarna bolest, moždani udar, obliterirajuća arteriopatija donjih udova) i smanjenom kvalitetom života.

U nedostatku specifičnijeg biološkog markera za definiranje dijabetesa, određivanje glukoze u plazmi ostalo je osnovni element dijagnostičkih kriterija. Utvrđivanje graničnih vrijednosti za dijagnozu dijabetesa bilo je posljedica analize dva seta informacija:

  • razine glukoze u plazmi povezane s rizikom od specifičnih mikrovaskularnih komplikacija, posebno retinopatije;
  • populacijska distribucija vrijednosti glukoze u plazmi.

Od 1965. godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pokrenula je objavljivanje smjernica za dijagnozu i klasifikaciju dijabetesa. Oni su revidirani 1998. i objavljeni pod nazivom Vodič za definiciju, dijagnozu i klasifikaciju dijabetes melitusa. Kao rezultat povećanja dostupnih informacija u vezi sa ovim stanjem, ADA (American Diabetes Association) je 2003. modificirala kriterije za dijagnozu srednje hiperglikemije 8 .

ADA (American Diabetes Association) kriteriji za dijagnozu dijabetesa uključuju:

  • Sugestivni simptomi (poliurija, polidipsija, neobjašnjivi gubitak težine), kojima se dodaje “slučajna” vrijednost glukoze >=200 mg/dL (>=11,1 mmol/L) ili
  • Bazalna vrijednost glukoze u krvi >=126 mg/dL (>=6,99 mmol/L) ili
  • Vrijednost glukoze u krvi >=200 mg/dL 2 sata nakon primjene 75 g glukoze (unutar testa tolerancije glukoze) 1 .

U odsustvu hiperglikemije sa akutnom metaboličkom dekompenzacijom, kriterijumi 2 i 3 moraju se potvrditi ponavljanjem testa u različite dane. Ovome se dodaje nedavna preporuka ADA (2010) da se HbA1c uključi u dijagnozu dijabetesa na graničnoj vrijednosti od 6,5% (test se mora izvesti standardiziranom metodom DCCT: ispitivanje kontrole i komplikacija dijabetesa i certificiran od strane NGSP: Nacionalni program standardizacije glikohemoglobina).

Dijagnostički kriterijumi važe i za odrasle i za decu 1;7 .

Preporuke za određivanje glukoze u serumu/plazmi

 skrining, dijagnostika i praćenje dijabetesa;

 dijagnoza hipoglikemije.

Mogu se prikupiti 4 vrste uzoraka :

  • Glukoza u plazmi/serumu određena natašte (bazalno).
  • Glukoza u serumu određena 2 sata nakon obroka.
  • Glukoza u plazmi/serumu određena iz uzorka krvi sakupljenog u bilo koje doba dana, bez obzira na interval od posljednjeg obroka (“nasumično”).
  • Glukoza u plazmi/serumu određena tokom testa tolerancije glukoze (2 sata nakon davanja 75 g glukoze) 1;2 .

Skrining za dijabetes asimptomatskih odraslih osoba će se razmatrati u kategorijama prekomjerne tjelesne težine ili gojaznosti (BMI ≥25 kg/m2) bez obzira na dob, kao i kod onih koji predstavljaju jedan ili više faktora rizika za dijabetes:

  • sedentarizam;
  • rođaci 1. stepena sa DZ;
  • anamneza gestacijskog dijabetesa ili rođenja makrosomske djece (>4000g);
  • pripadnost rizičnim rasama ili etničkim grupama (Afroamerikanci, Azijati, Indijanci, Hispanoamerikanci, itd.);
  • HTN (≥140/90 mmHg);
  • nizak nivo HDL-holesterola (<35 mg/dL) i/ili visok nivo triglicerida (>250 mg/dL);
  • žene sa sindromom policističnih jajnika;
  • povijest kardiovaskularnih bolesti;
  • smanjenje tolerancije glukoze u prethodnim testovima;
  • druga klinička stanja povezana sa insulinskom rezistencijom (npr.: acanthosis nigricans).

U nedostatku ovih kriterija, testiranje na dijabetes će se započeti u dobi od 45 godina. Ako se dobiju normalni rezultati skrininga, testiranje će se ponavljati u intervalima od najviše 3 godine (razmišljat će se o češćim testiranjima ovisno o faktorima rizika) 1;7 .

Polazeći od činjenice da je incidencija DM tipa 2 dramatično porasla kod adolescenata u posljednjoj deceniji, preporuke ADA iz 2010. godine uključuju i kriterije za testiranje asimptomatske djece: prekomjernu tjelesnu težinu , kojoj se dodaju dva od sljedećih faktora:

– porodična anamneza DZ tipa 2 kod srodnika 1. ili 2. stepena;

-pripadnost rasama ili etničkim grupama u opasnosti (Afroamerikanci, Azijati, Indijanci, Hispanoamerikanci, itd.);

– znakovi inzulinske rezistencije ili stanja povezana s inzulinskom rezistencijom (npr.: crna akantoza, hipertenzija, dislipidemija, sindrom policističnih jajnika, nezrelost);

– istorija dijabetesa majke ili gestacijskog dijabetesa tokom trudnoće sa dotičnim djetetom.

Skrining će se započeti u dobi od 10 godina ili na početku puberteta (ako se razvije u dobi ispod 10 godina). Testiranje će se ponavljati u intervalima od 3 godine.

Za mnoga stanja postoji značajna razlika između skrininga i dijagnostičkih testova. Dijabetes je izuzetak: isti testovi se koriste i za skrining i za dijagnozu dijabetesa 7 .

U našoj zemlji, preporučeni test za skrining dijabetesa je glukoza u krvi natašte iz venske krvi (plazma ili serum). Ovaj test je poželjan jer je brz, jednostavan za izvođenje i ima niske troškove 1 .  

Priprema pacijenta u zavisnosti od vrste uzorka

A. Post (izostanak kalorijskog unosa u poslednjih 8 sati) 3 .

B. Nema posebne obuke; uzorak će se uzeti 2 sata nakon obroka 3 .

C. Nema posebne obuke; pacijent će navesti vrijeme koje je proteklo od posljednjeg obroka 3 .

D. Pogledajte preporuke navedene u Oralnom testu tolerancije glukoze.

Kod poznatih dijabetičara sakupljanje se vrši prije primjene inzulina ili hipoglikemijskih lijekova 4 .

Uzeti uzorak – venska krv 4 . 

Kontejner za sakupljanje – a) vakutainer bez antikoagulansa sa/bez odvajajućeg gela ili, poželjno, b) vakutejner sa natrijum fluoridom/Na2EDTA 4 . 

Potrebna obrada nakon berbe – a) serum se odvaja centrifugiranjem u intervalu <2 sata nakon berbe. Uslovi: centrifugiranje se vrši tek nakon što je koagulacija završena, tako da nema ostataka fibrina; odvajanje seruma mora biti potpuno. 

Napomena : Vrijednost glukoze u krvi opada sa starošću uzorka pod uvjetima održavanja necentrifugiranog uzorka na sobnoj temperaturi.

Serum se analizira za maksimalno 8 sati; ako to nije moguće, serum se čuva na 2-8°C ili -18°C 4;6 .

b) kombinacija inhibitora glikolize (natrijum fluorid) + antikoagulant osigurava 24-satnu stabilnost glukoze u punoj krvi na sobnoj temperaturi 4 .

Volumen uzorka  a) minimalno 0,5 mL seruma 4 . 

Stabilnost uzorka – a) izdvojeni serum je stabilan: 8 sati na 15-25°C; 72 sata na 2-8°C; 1 mjesec na -20°C 3 ; b) uzorak pune krvi je stabilan 24 sata na sobnoj temperaturi; izdvojena plazma ima istu stabilnost kao i izdvojeni serum 4 .

Metoda – spektrofotometrijska (enzimska kolorimetrija) 4 .

Referentne vrijednosti 3

Bazalne vrijednosti glukoze u krvi tumače se prema ADA kriterijima:

Tumačenje bazalnih vrijednosti glukoze u krvi (mg/dL)
Normalno 60-99
Modificirana bazalna glukoza (IFG) 100-125
Dijabetes >= 126

Napomena: Dijagnoza dijabetesa postavlja se na osnovu najmanje 2 povišene vrijednosti >= 126 bazalne glukoze dobijene u različitim danima.

Osobe s modificiranom bazalnom glukozom (poremećena glukoza natašte IFG) kao i oni sa intolerancijom na glukozu (poremećena tolerancija glukoze IGT, vrijednosti između 140 i 199 mg/dL 2 sata nakon primjene glukoze) spadaju u srednju grupu, koja iako ne ispunjava dijagnostičke kriterijume za dijabetes, ima previsoke nivoe glukoze da bi se smatrali normalnim. Ovi ljudi su ranije klasifikovani kao ljudi koji imaju “predijabetes”.

Prema novim preporukama ADA (2010), IFG i IGT ne treba smatrati samostalnim kliničkim entitetima, već kategorijama povećanog rizika za dijabetes i kardiovaskularne bolesti. IFG i IGT su povezani sa gojaznošću (posebno abdominalnom), hipertenzijom i dislipidemijom (visoki trigliceridi i nizak HDL holesterol ). Povećanje tjelesne aktivnosti, gubitak težine i primjena određenih farmakoloških sredstava sprječavaju ili odgađaju razvoj dijabetesa kod osoba s intolerancijom na glukozu.

Treba napomenuti da je ADA 2003. godine smanjila graničnu vrijednost za IFG sa 110 mg/dL na 100 mg/dL, a jedan od ciljeva je bio da se prevalencija IFG približi onoj IGT. SZO i druge organizacije koje se bave dijabetesom nisu usvojile ovu promjenu 7 .

Praćenje pacijenata sa dijabetesom

Optimalna kontrola glikemije smanjuje rizik od mikro- i makrovaskularnih komplikacija.

Cilj kontrole glikemije kod dijabetičara naveden je u tabeli ispod 1.

Optimalno Na granici od Suboptimal
HbA1c % <7 7-8.5 >8.5
Bazalna glukoza u krvi 70-126 126-144 >144
Šećer u krvi 2 sata nakon obroka <160 160-180 >180

Faktor konverzije: mg/dl x 0,0555 = mmol/L .

Kritične vrijednosti 2 – nizak nivo: <40 mg/dL (žene i djeca);    <50 mg/dL (muškarci), povišen nivo: >400 mg/dL.

Interpretacija rezultata                                                                                                                

povećava
• dijabetes melitus, • Cushingova bolest, • akromegalija/gigantizam, • feohromocitom, • adenom hipofize (luči hormon rasta), • hemokromatoza, • akutni/hronični pankreatitis, • neoplazma pankreasa, • glukagonomska bolest, • hronična bolest bubrega , • nedostatak vitamina B1 (Wernickeova encefalopatija), • akutni emocionalni ili fizički stres (infarkt miokarda, moždani udar, konvulzije) 2;5 .
smanjuje se
• insulinom, • ekstrapankreasni tumori (npr. hepatom), • Addisonova bolest, • hipopituitarizam, • malapsorpcija, • nekroza jetre (hepatitis, trovanje), • nedonoščad, novorođenčad majki dijabetičara, • nedostaci enzima (npr. insulina) galac. predoziranje, • reaktivna hipoglikemija (hiperinzulinizam izazvan hranom, endokrini poremećaji), • postprandijalna hipoglikemija (nakon gastrointestinalnih operacija, nasledna intolerancija na fruktozu, galaktozemija) 2;5 .

Ograničenja i smetnje

Lagani porast šećera u krvi može se javiti tokom normalne trudnoće, teških pušača, gojaznih i sjedilačkih osoba. Intenzivan fizički napor može uzrokovati hipoglikemiju. Povećanje glukoze može nastati nakon anestezije, hirurških intervencija i nakon IV primjene glukoze.

Smanjenje serumske glukoze može se registrovati kod pacijenata sa eritrocitozom (hematokrit >55%) ili izraženom leukocitozom (leukemija).

• Droge:

Povećava : ACTH , asparaginazu, beta adrenergičke agoniste (npr. albuterol, izoproterenol, terbutalin), kofein, kalcitonin, kortikosteroide, diazoksid, diuretike (acetazolamid, hlortalidon, etakrinska kiselina, furoseiktrin furosemidin, furoseiktrin, furosemidin) glukagon, indometacin, litijum karbonat, morfin, nikotinska kiselina (visoke doze), oktreotid (somatostatin), oralni kontraceptivi, fenotiazini, fenitoin, rifampin, streptozotocin, teofilin, tiabendazolin, D- tirotiagon .

Smanjuje : acetominofen (toksične doze), beta-adrenergički blokatori, anabolički steroidi (kod dijabetičara), antihistaminici, aspirin (toksične doze), bezafibrat, kaptopril, ciproteron, dizopiramid, etanol, fenfluramin (kod dijabetičara), analozi gvanetidina, infektidina varijable), marihuana, MAO inhibitori, nifedipin (neuvjerljivo), pentamidin (nakon nekoliko dana), pivampicilin, protionamid, spironolakton, trometamin 3 .

Bibliografija

1. Dijabetes melitus tip 2. Praktični vodič za porodične doktore. Izdavačka kuća Infomedica, 2005.

2. Frances Fischbach. Studije hemije. U Priručniku za laboratorijske i dijagnostičke testove. Lippincott Williams & Wilkins, SAD, 8 izdanje 2009, 324-330.

3. Frances Fischbach. Učinci najčešće korištenih lijekova na često naručene laboratorijske testove. U Priručniku za laboratorijske i dijagnostičke testove. Lippincott Williams & Wilkins, SAD, 8 izdanje 2009, 1239-1240.

4. Laboratorija Synevo. Reference specifične za korišćenu tehnologiju rada 2010. Vrsta reference: Katalog.

5. Laboratory Corporation of America. Imenik usluga i Vodič za tumačenje. Glukoza, serum. www.labcorp.com 2010. Vrsta ref.: Internet komunikacija.

6. Lothar Thomas. Glukoza u krvi. U kliničkoj laboratorijskoj dijagnostici-Upotreba i procjena rezultata kliničkih laboratorija. TH-Books Verlagsgesellschaft mbH, Frankfurt/Main, Njemačka, 1. izdanje 1998., 131-139.

7. Standardi medicinske njege kod dijabetesa – 2010. Američko udruženje za dijabetes.

8. SZO 2006. Definicija i dijagnoza dijabetes melitusa i srednje hiperglikemije.

Povezane analize

Cjelokupni pregled urina

7,00 KM

Kompletna krvna slika

5,50 KM

HbA1c

21,70 KM

Lista laboratorija

Medicover Centralna laboratorija Sarajevo

Bulevar Meše Selimovića 17A

Medicover Centralna laboratorija Banja Luka

Dr Mladena Stojanovica 6

Medicover laboratorija Banja Luka Starčevica

Bul. Stepe Stepanovića 132

Medicover laboratorija Prnjavor

Laze Lazarevića 17

Medicover laboratorija Prijedor

Kralja Aleksandra 1

Medicover laboratorija Banja Luka Nova Varoš

Jovana Dučića 66

Medicover laboratorija Laktaši

Karađorđeva 61

Medicover laboratorija Gradiška

Nikole Tesle 1

Medicover laboratorija Doboj

Karađorđeva 1

Medicover laboratorija Banja Luka Lauš

Karađorđeva 143

Pročitajte sa našeg bloga

0 analiza | 0,00 KM
Pogledaj sve